ARHEOLOŠKI LOKALITETI

Arheološka nepokretna baština je važan dio baštine koja nam daje uvid u dalju prošlost i pomaže u razumijevanju ljudskog, društvenog I tehnološkog razvoja. Izvor je podataka za povijest čovječanstva i njegova okruženja. Fizički ostatak naše prošlosti služi ili jest važan podsjetnik na to od kuda smo došli, tko smo i tko želimo biti. U cilju očuvanja I prezentacije arheološki se lokaliteti saniraju metodom konzervacije, restauracije, rekonstrukcije ili adaptacije.

Očuvanje odnosno konzervacija znači održavanje  zatečenog stanja uz zaustavljanje daljnjeg propadanja lokaliteta. Ona podrazumijeva male ili doslovno nikakve promjene na lokalitetu. Restauracija je vraćanje u prijašnje poznato stanje i to bez uvođenje novih materijala. Rekonstrukcija je pak vraćanje lokaliteta u prijašnje poznato stanje i razlikuje se od restauracije uvođenjem novih materijala u supstancu. Novi materijal uključuje upotrebu materijala spašenog s nekog drugog mjesta. Adaptacija je modificiranje mjesta da bi odgovaralo postojećem korištenju ili predloženom korištenju.

Sve navedene metode na izvođenju radova sanacije arheoloških nalazišta izvodili smo na lokacijama Marusinca, Klis-Klapavica, raznih lokacija u Saloni I nizu sličnih nalazišta u RH.