SANACIJA POSTAVOM KARBONSKOG PLATNA, LAMELA I UŽADI

Termin kompozitni materijal odnosno kompozit označava materijal koji je napravljen kombiniranjem više različitih materijala različitih struktura u svrhu poboljšanja karakteristika. Jedan od najpoznatijih kompozitnih materijala koji nas okružuje je armirani beton. U njumu beton preuzima ulogu održavanja forme i preuzimanja tlačnih naprezanja, dok armaturna mreža preuzima vlačna naprezanja. Sličnu ulogu igraju epoksidna smola i ugljična vlakna gdje smola ima ulogu betona, a ugljična vlakna armature.

Postojeći predmet se oblaže tkaninom od karbonskih vlakana i premazuje u više slojeva prozirnom epoksidnom smolom, te se u međufazama izravnava brusnim papirom kako bi se dobila idealno ravna i glatka površina. Kao završna faza, predmet se polira klasičnom polir pastom do visokog sjaja ili se lakira bezbojnim lakom

Karbonske lamele unidirekcionalnog tipa namijenjene su ojačanju građevinskih konstrukcija. Iznimna čvrstoća karbonskih vlakana, mala težina, otpor na zamor, i povoljna mehanička svojstva omogućavaju jednostavna i tehnički elegantna rješenja.

Karbonske lamele u naravi su kompoziti od karbonskih vlakana i polimernog ljepila sa minimalnim sadržajem 65-70% vlakana. Sva karbonska vlakna unutar lamele su kontinuirana i položena u uzdužnom smjeru bez nastavljanja ili spajanja.

Ugradnja karbonskih lamela i sprezanje sa podlogom izvodi se lijepljenjem sa polimernim ljepilima (epoksid) odgovarajućih mehaničkih i reoloških svojstava.

Zbog djelovanja potresa u prošlom stoljeću dolazilo je do pojave pukotina po vertikali zvonika. Kako je vezivo tijekom proteklih 400 godina izgubilo svoja svojstva, trebalo ga je zamijeniti adekvatnim bescementnim materijalom. Prije samog injektiranja podloga je pripremljena zapunjavanjem svih većih kaverna i čela pukotine dvokomponentnim mortom koji svojim pucolanskim sastavom odgovara postojećem vezivu. Nakon zapunjavanja, svrdlom su izbušeni otvori širine 8 mm na svakih dvadesetak centimetara. Dubina bušenja ovisila je o strukturi samoga zida. Injektiranje je izvedeno kompresorom pomoću kojeg se u prethodno izbušene otvore pumpala bescementna niskoviskozna masa (injekcijska je masa dobivena miješanjem s 35 posto vode). Otvori su naknadno zatvoreni dvokomponentnim cementnim mortom visoke duktilnosti. Cilj sanacije konstrukcije bio je povećanje kompaktnosti i duktilnosti zvonika. Za uporište su u ovom slučaju poslužili zidovi lađe koji su bili kompaktniji od zidova zvonika. Statički proračun za sva opterećenja pokazao je da potresnu nosivost treba povećati lijepljenjem tkanine od karbonskih vlakana na svakih 300 cm. Kako bi se osigurala dobra veza s podlogom, u širini tkanine nanesen je reparaturni sloj morta u debljini od oko 1 cm. Proračun je pokazao da tkanina od kontinuiranih karbon-

Sanacije

Zvonik kapele u skelama

Sanacije618 GRAĐEVINAR 63 (2011) 6 skih vlakana koju karakterizira visoka čvrstoća i vrlo visok modul elastičnosti udovoljava zahtjevima jer će se stvoriti horizontalni serklaži bez velikih zahtjeva sidrenja po dužini. Lijepljenje tkanine izvedeno je suhim postupkom primjenom epoksidne smole koja je služila kao impregnacija tkanine. Veza s reparaturnim mortom ostvarena je epoksidnim kitom i temeljnim epoksidnim premazom. Konsolidacija injektiranjem bescementne mase i lijepljenjem tkanine dovršena je postupkom sidrenja. U tu su se svrhu rabila sidra izvedena od karbonske užadi. Užad je utopljena u niskoviskoznu epoksidnu smolu, posuta kvarcnim pijeskom i ostavljena da se suši oko sedam sati. Na taj su način dobivena sidra koja su na jednom kraju imala slobodna vlakna za preklop na karbonsku tkaninu. Ugradnja karbonskih sidara izvedena je injektiranjem epoksidnog ljepila u prethodno izbušene otvore na obje strane karbonske tkanine pod kutom do 30° u odnosu na os tkanine. Sanacijom konstrukcije spašen je zvonik od daljnjeg pucanja i propadanja uz istodobno povezivanje s ostatkom građevine. Tako je sačuvan još jedan zaštićeni spomenik kulturne baštine.

Dejan Šomoši, Mapei Hrvatska