SANACIJA POSTAVOM KARBONSKOG PLATNA, LAMELA I UŽADI
Termin kompozitni materijal odnosno kompozit označava materijal koji je napravljen kombiniranjem više različitih materijala različitih struktura u svrhu poboljšanja karakteristika. Jedan od najpoznatijih kompozitnih materijala koji nas okružuje je armirani beton. U njumu beton preuzima ulogu održavanja forme i preuzimanja tlačnih naprezanja, dok armaturna mreža preuzima vlačna naprezanja. Sličnu ulogu igraju epoksidna smola i ugljična vlakna gdje smola ima ulogu betona, a ugljična vlakna armature.
Postojeći predmet se oblaže tkaninom od karbonskih vlakana i premazuje u više slojeva prozirnom epoksidnom smolom, te se u međufazama izravnava brusnim papirom kako bi se dobila idealno ravna i glatka površina. Kao završna faza, predmet se polira klasičnom polir pastom do visokog sjaja ili se lakira bezbojnim lakom
Karbonske lamele unidirekcionalnog tipa namijenjene su ojačanju građevinskih konstrukcija. Iznimna čvrstoća karbonskih vlakana, mala težina, otpor na zamor, i povoljna mehanička svojstva omogućavaju jednostavna i tehnički elegantna rješenja.
Karbonske lamele u naravi su kompoziti od karbonskih vlakana i polimernog ljepila sa minimalnim sadržajem 65-70% vlakana. Sva karbonska vlakna unutar lamele su kontinuirana i položena u uzdužnom smjeru bez nastavljanja ili spajanja.
Ugradnja karbonskih lamela i sprezanje sa podlogom izvodi se lijepljenjem sa polimernim ljepilima (epoksid) odgovarajućih mehaničkih i reoloških svojstava.
Zbog djelovanja potresa u prošlom stoljeću dolazilo je do pojave pukotina po vertikali zvonika. Kako je vezivo tijekom proteklih 400 godina izgubilo svoja svojstva, trebalo ga je zamijeniti adekvatnim bescementnim
materijalom. Prije samog injektiranja
podloga je pripremljena zapunjavanjem
svih većih kaverna i
čela pukotine dvokomponentnim
mortom koji svojim pucolanskim
sastavom odgovara postojećem vezivu.
Nakon zapunjavanja, svrdlom
su izbušeni otvori širine 8 mm na
svakih dvadesetak centimetara. Dubina
bušenja ovisila je o strukturi
samoga zida.
Injektiranje je izvedeno kompresorom
pomoću kojeg se u prethodno
izbušene otvore pumpala bescementna
niskoviskozna masa (injekcijska
je masa dobivena miješanjem s 35
posto vode). Otvori su naknadno
zatvoreni dvokomponentnim cementnim
mortom visoke duktilnosti.
Cilj sanacije konstrukcije bio je povećanje
kompaktnosti i duktilnosti
zvonika. Za uporište su u ovom slučaju
poslužili zidovi lađe koji su bili
kompaktniji od zidova zvonika. Statički
proračun za sva opterećenja
pokazao je da potresnu nosivost treba
povećati lijepljenjem tkanine od
karbonskih vlakana na svakih 300
cm. Kako bi se osigurala dobra veza
s podlogom, u širini tkanine nanesen
je reparaturni sloj morta u debljini
od oko 1 cm. Proračun je pokazao
da tkanina od kontinuiranih karbon-
Sanacije
Zvonik kapele u skelama
Sanacije618 GRAĐEVINAR 63 (2011) 6
skih vlakana koju karakterizira visoka
čvrstoća i vrlo visok modul elastičnosti
udovoljava zahtjevima jer će
se stvoriti horizontalni serklaži bez
velikih zahtjeva sidrenja po dužini.
Lijepljenje tkanine izvedeno je suhim
postupkom primjenom epoksidne
smole koja je služila kao impregnacija
tkanine. Veza s reparaturnim
mortom ostvarena je epoksidnim
kitom i temeljnim epoksidnim premazom.
Konsolidacija injektiranjem bescementne
mase i lijepljenjem tkanine
dovršena je postupkom sidrenja. U
tu su se svrhu rabila sidra izvedena
od karbonske užadi. Užad je utopljena
u niskoviskoznu epoksidnu
smolu, posuta kvarcnim pijeskom i
ostavljena da se suši oko sedam sati.
Na taj su način dobivena sidra koja
su na jednom kraju imala slobodna
vlakna za preklop na karbonsku tkaninu.
Ugradnja karbonskih sidara
izvedena je injektiranjem epoksidnog
ljepila u prethodno izbušene
otvore na obje strane karbonske tkanine
pod kutom do 30° u odnosu na
os tkanine.
Sanacijom konstrukcije spašen je
zvonik od daljnjeg pucanja i propadanja
uz istodobno povezivanje s
ostatkom građevine. Tako je sačuvan
još jedan zaštićeni spomenik
kulturne baštine.
Dejan Šomoši, Mapei Hrvatska